Suvremena neuroznanost potvrđuje da je mozak sposoban za neuroplastičnost – stvaranje novih sinapsi i reorganizaciju neuronskih mreža nakon oštećenja. No, mozak ne mijenja strukturu nasumično. On se mijenja kao odgovor na iskustvo.
Najveći poticaj za neuroplastičnost nastaje kada su aktivnosti:
- smislene osobi
- emocionalno važne
- cilju usmjerene
- ponavljane u realnom kontekstu
Razlika između pukog pokreta i funkcionalne aktivnosti je ogromna. Podići ruku deset puta nije isto što i podići ruku da biste se počešljali, zagrlili dijete ili pripremili kavu. Kada aktivnost ima svrhu, uključuju se šire moždane mreže – motoričke, senzorne, kognitivne i emocionalne – čime se potiče snažnija i dugotrajnija reorganizacija mozga.
Mozak najbolje uči kada uči za život.